Vožnja u grupi


Važno je da je biciklist svjestan onoga tko se vozi iza njega.

Ubrzanja i usporavanja ne smiju biti nagla jer svako
kočenje stvara paniku kod vozača iza, dok nagla ubrzanja
remete ritam. Čak i ako se želi usporiti treba uz kočenje
istovremeno vrtiti i pedale, na taj način usporavanje
je uočljvije i manje naglo. U slučaju da se ispred nađe
prepreka ili opasnost treba bicikliste iza sebe upozoriti
glasom i pokretima ruku.
Potrebno je držati liniju i ne puno i naglo vijugati po
cesti. To znači ponekad prijeći preko grbe koju bi biciklist
na samostalnoj vožnji izbjegao. Preskakanje također
ometa ritam i može dovesti do kontakta biciklista u
koloni pa ga je potrebno izvoditi s posebnim oprezom ili
potpuno izbjeći.
Linija kretanja kroz zavoje treba biti predvidiva i uobičajena.
Pokazivanje skretanja je preporučljivo ne samo
zbog grupe već i zbog prometa. Pri ustajanju na auzic na
usponima također treba biti pažljiv i u trenutku ustajanja
iz sjedala pogurnuti bicikl prema naprijed kako ne bi
došlo do kontakta s vozačem iza. Šanse za nezgodu su
povećane i zbog umora kojeg svi osjete na usponima.
Ako je u grupi više biciklista koji se ne poznaju potreban
je veći oprez. Poželjno je gledati što više ispred grupe
da se na vrijeme zapaze događaji na cesti koji uzrokuju
promjene brzine.
Vozač koji se vozi na zadnjoj poziciji treba upozoravati
na automobile koji dolaze od iza i žele preteći skupinu.
Vodeći vozač u grupi provjerava raskrižja i obavještava

ostale ako je prolaz slobodan. Pri tome mora biti oprezan
imajući na umu veličinu grupe i broj biciklista iza
njega.
Kod pogledavanja u nazad mnogi biciklisti ne održavaju
dobro smjer pa je sigurnije prije okretanja glave osloniti
ruku na leđa ili rame biciklista koji se vozi pored kako bi
se zadržala svijest o prostoru i smjer kretanja.
Prije davanja smjene tj. izlaska na firung poželjno je
provjeriti brzinu kretanja grupe i nastaviti tom brzinom.
Neki biciklisti uspore ili ubrzaju kad dođu na firung, a
to može izazvati negodovanje skupine koja je uhvatila
dobar ritam. Kad se biciklist želi maknuti u zavjetrinu
okretom glave istovremeno provjerava promet, ali i
upozorava bicikliste iza njega. Vozeći istom brzinom
pomakne se u stranu i tek onda uspori kako bi ga drugi
biciklisti prošli. Dok ga grupa prolazi pazi da ne ode
previše u stranu, a pedale je poželjno vrtiti cijelo vrijeme
i održati brzinu tek malo manju od grupe kako se na
ulasku u zavjetrinu ne bi puno mučio ubrzavajući. Kad se
nađe na začelju grupe najbolje je vrijeme za jesti i piti.

Vožnja u zavjetrini


Razmak između biciklista bi trebao biti oko 30cm. Manje
ovisno o uvjetima može biti opasno i zamorno, a više je
neefikasno. Kočnice ne koristiti osim u krajnjoj nuždi.
Koncentracija neka bude usmjerena na vrtnju biciklista
iza kojega se vozi. S vremenom kako se vještina razvija
poželjno sve više gledati naprijed kako bi se predvidjele
situacije koje vode promjeni brzine. Ako se udaljenost
među kotačima previše smanji smanjiti pritisak na pedale
kako bi se udaljenost normalizirala. Također se može
pomicanjem u stranu povećati otpor zraka kako bi se
smanjila brzina kretanja. U slučaju dodira kotača volan
okretati prema kotaču s kojim je došlo do kontakta.
Okretanje volana u suprotnom smjeru obično vodi do
pada.

Vožnja na smjenu


Vožnja na smjenu može se odvijati u jednoj ili dvije linije.
Ako se vozi u jednoj liniji svi su iza vodećeg vozača. On
se kreće konstantnom brzinom, a rotacija nastaje kad
se makne u stranu i uspori kako bi se priključio na kraju
linije. Smjena može trajati od 15 sekundi do nekoliko minuta.
Prednost vožnje u jednoj liniji je da zauzima malo
mjesta na cesti pa je pogodna i za prometne ceste.
U dvije linije vozi se sa stalnom rotacijom, jedna linija je
brža, a druga sporija, nakon što biciklist da smjenu on
prelazi iz brže u sporiju liniju i priključuje se na kraj brže
linije.

voznjaugrupi

Smjer vjetra određuje na koju stranu se daje smjena,
odnosno je li brža linija lijevo ili desno. Smjena se uvijek
daje prema smjeru iz kojega puše vjetar. Na taj način
biciklist koji je dao smjenu i povlači se na kraj kolone
također daje zavjetrinu.
Slabiji vozači bi uvijek trebali biti iza jačih, a ne obratno.
Kad slabiji vozač da smjenu, on se umoran mora priključiti
na zadnju poziciju, a ako je tada na čelu kolone netko
jači od njega mogao bi imati poteškoće. Ako postoji
opasnost od kontakta s kotačem biciklista ispred treba
se pomaknuti u stranu, na taj način se izlaskom iz zavjetrine
povećava otpor zraka što doprinosi usporavanju.
Mnogi biciklisti imaju običaj da ubrzaju kad dođu na čelo
kolone, što nije dobro jer uvelike otežava situaciju onoga
tko se tek maknuo s vodeće pozicije. Umoran vozač propustit
će smjenu i voziti se na kraju kolone, upozoravajući
ostale da uđu ispred njega i ostavljajući im dovoljno
prostora za to. Na usponima treba smanjiti intenzitet jer
zavjetrina ima manji učinak.

voznjagrupa

Naglo zaustavljanje


U kritičnoj situaciji je ponekad potrebno naglo se zaustaviti
(pad u grupi na utrci ili iznenadna prepreka na cesti).
Kočnice na biciklu su vrlo snažne, ali treba znati iskoristiti
njihov potencijal. Pri naglom kočenju bicikl naglo
usporava, ali tijelo zadržava brzinu. Težina se prebacuje
na prednji kotač koji onda koči snažnije od zadnjeg koji
gubi kontakt s podlogom. Postoji opasnost čak i od
okreta tijela u letu (salto) ako se prevelika sila kočenja
primjeni na prednjem kotaču. Tajna naglog zaustavljanja
je u pomicanju težišta prema nazad i usklađenom radu
prednje i zadnje kočnice.
Ovo se može vježbati postupnim povećanjem brzine pri
kočenju na praznom parkiralištu ili slično. S povećanjem
brzine biciklist će dobiti osjećaj kako je njegova težina
sve više oslonjena na prednji kotač pri kočenju. Težinu
treba s rastom brzine sve više pomicati u nazad sve dok
ruke nisu sasvim ispružene kod držanja volana na donjem

donjem
dijelu. Kurble neka budu u horizontalnom položaju
kako bi pedale preuzele dio težine. Kako je s ispruženim
rukama i trupom pomaknutom sasvim nazad tijelo nisko,
balans je bolji i čak i kod proklizavanja kotača neće doći
do gubitka kontrole.